Pokolj Srba na Čemernu (Song)

"Pokolj Srba na Čemernu" (Serbian Cyrillic: "Покољ Срба на Чемерну", lit. "Massacre of Serbs at Čemerno") is a song whose author is anonymous. Written by "Kranjc", it is performed by Narodni guslar Milomir Miljanić in the single of the same name. The lyrics are provided by the release itself.

"Покољ Срба на Чемерну"
Lyrics of the epic provided by the back of the CD cover.
Song by Народни гуслар Миломир Миљанић
from the album Покољ Срба на Чемерну
English title	Massacre of Serbs at Čemerno
Released	200? (200?)
Genre	Gusle
Length	20:17
Label	Soko Production
Producer(s)	ЗОРАН ПРОТИЋ

Music and lyrics

The song is based off of the 1992 massacre of Čemerno. This song is meant to be in remembrance of the victims, some with graphic depictions of their demise. In addition to the victims, the song also mentions houses being burnt, as well as the perpetrators striking from Korita.

Lyrics

Lyrics: Oj Čemerno, goro od čemera srpska muka evo me naćera da zapjevam suzijeh očiju i sopmjenem stašnu tragediju i stradanje sa Čemerna braće Bog veliki sa nebesa daće da molitve moje danas čuje nek im duša u raju miruje. Muslimani od našeg soja ne od soja nego od nesoja jer ko jednom izda i prevjeri tome obraz ničim ne izmjeri uradniće što je naumio pa da si ga sto puta rodio. Strašan zločin nad Srbima rade Bože grdne dočekali jade te pri kraju drugog milenija na Čemernu crna istorija ispisuje stranice krvave đe padoše mnoge srpske glave đe i danas lelek se prolama i odzvanja ranjenim gorama. Bješe ljeto, bjehu ratni dani, nadlijeću Čemerni gavrani. Crne ptice crne jane slute a oblaci na nebu se mute rujna zora poče da svanjiva a Čemerno snom dubokim sanja iz koga se probuditi neće jer se banda krvoloka kreće spremni zločin da počine novi kao što su njihovi đedovi Drugog svetskog rata uradili mnoge Srbe u crno ponijela iz Korita krenuli su sela. Na sve Turci udariše na nespremnu nejač navališe, a noć tamna saveznik im bješe ko vukom gladni ulećeše. Povezaše Srbe bez otpora, a nesrećna osvitaše zora. Krvavo se kolo zatalasa nikom ne bi pomoći ni spasa. Nođ ustaški kolje i siječe, potok krvi Čemernom potiječe, malj udara, lobanje razbija, Bože dragi strašnih pogibija. A kćerkama Damljanović Milana ustaška je kama presudila, dvije cure ko zlatne jabuke pogiboše od krvničke ruke samo zato što su srpskog roda pogiboše od turskog izroda. Mrtve sestre na zemlju padoše a krvnici onda dopadoše pa mrtvima nagrdiše lice u nemoći jadne poturice. Dograbiše majku im zaklaše osta majka pored svoje sreće od kojih se razdvajati neće. Damljanović Zdravku momku mladu o svome se zabavili jadu, iskopaše nožem oba oka razuzdana banda krvoloka. No im ni to ne bijaše dosta jer još Zdravko u životu osta već mu grkljan nožem prerezaše poturice vaskrsle ustaše sve od reda Bunjevce pobiše žene, đecu da je krvi više. Onda Ranku sina Milovana usmrtiše u osvit dana pa Milosav podleže ranama pored svoga brata Milovana. Crni otac gleda sreću crnu dok se krvnik put njega obrnu te mu nožem grlo presječe, pade Ranko i ovako reče: Bog ubio svakoga Srbina koji drži vjeru u Turčina. Bože dragi i Bogorodice postradaše mnoge porodice đe kraj đeve ostaše očevi četrdeset prva se ponov. Jadne majke pored đece leže dok Čemernom lelek odliježe, opet jame masovne grobnice pripremiše pasje poturice i zločine opet počiniše. Ali Srbin neće nikad više dozvoliti pasjemu Miletu da pogani srpsku zemlju svetu, zemlju slavnog Svetitelja Save makar niko ne unio glave, niti ikad svojom da nazovu ej namučenu zemlju Hercegovu. Ovaj zločin bosanskih balija mora zapisati istorija: ni u doba turske imperije takav zločin činio se nije ko što rade ovi džihadovici poturice klete i zlikovci. Kolju decu, kolju stare žene, kolju turci porodice cijele, stiže tako ruka nečovjeka nesretnog Trifković Milenka, vezanog ga muče i tuku ne dočeko niko takvu muku, pred očima tuku mu i sina, Milenku se suza skamenila, i ne može poteći niz lice. Gleda šta rade te klete ubice, ubilo ih ljeto i godina, šta mu rade sa njegova sina al ih neće za milost da moli a rana ga u grudima boli. Gleda jade i nesreću ko vukovi oko Rajka oblijeću ej mladog Rajka staviše na muke. Svezaše mu i noge i ruke na crnu ga zemlju obališe, pa mu noge i ruke prebiše. Ne dadoše cvijetu da svijeta momku mladom od sedamnaest ljeta Tužna mladost uvenu njegova prekinu je ruka Turčinova, zaklaše ga kao jagnje vuci, krvožedne balije i Turci. Udaviše nesrećnog Milenka a majka će Rankova da čeka dok sve jade očima ne vidi ta ustaška pogan se ne stidi no zlo rade da ne može više onda majku Rankovu ubiše. Sram ih bilo zemlje što gaze, krv zaliva Rajkove obraze, pa se slive niz momačke kose, mrtvi leže zloćinu prkose. Onda turci kravavijeh ruku maljem biju sekirama tuku Zemlja plače do neba se čuje a Čemerno tužno jadikuje, sve leševi jedan do drugoga, mrtav otac pored cina svoga. Mrtva leži devojčica mala tek je sedam godina imala, to Slavojki ništa ne pomaga, ovaj zločin zaplakaće Boga. Ej tu poklaše sve Damljanoviće i Jankoviće i Maleševiće i Mićiće, Đurđiće i Đukesvi padoše od ustaških ruku pa Lazande i Pantići s njima, Dopadoše u ruke turcima te im sijeku i lice, šta to rade nesrećne ubice. Mrtva majka među dijecu pala, mrtva sestra brata zatrpala, pa đed mrtav među unucima i prkosi strašnim zlikovcima. Zagrljena mrtva braća leže zlo se desi da ne može teže. Opet srpska zaleleka majka što dočeka od klijetieh Turaka. Cvetkoviće što su uhvatili nikog živog nisu ni pustili, sve poklaše što pod ruku pade leš od leša negrđen ostade. I dok crna zemlja krv upija otvirnica ne miruje zmija. Ni ovo im dosta ne bijaše, no krenuše proklete ustaše da spaljuju kuće do temelja, kažu to je Alahova želja. Kuće gore, padaju krovovi isto ko da pucaju gromovi, a dim crni suče u nebesa sa mirisom ljudskijeh tjelesa. Nebo plače, mrtve oplakuje, lele duša nebom odjekuje. Ej dan odvanu ali osta tama nad nevinim srpskijem žrtvama i ostaće za dugo vremena da svedoči kao opomena, za buduće naraštaje nove da upamte predaka grobove i zadušne svujeće da upale ej za sve Srbe nevine stradale. Barjaci se razvijaše crni Bože dragi na dobro obrni. Majke stare crnijeh haljina oplakuju brata ili sina. Zaleđena suza i ne teče samo rana u grudima peče koju Srbin sa Kosova nosi i vremenu strašnome prkosi ali zločin Bosanskih balija zapamtiti mora istorija jer i ovdije bijaše svedoka ej da svedoče protiv krvoloka, a Čemerno ostade da cvili i proklinje što su dozvolili da nevinih toliko postrada al se Srbin vaskrsenju nada.

Lyrics (English): [TBA]